Header

Novi desničarski ekstremizam osvaja i svijet i Evropu

Evidentno je da oružani napadi u Evropi ili Sjedinjenim Državama potiču slično djelovanje u drugim dijelovima svijeta.

Posljednji oružani napadi na civile u Sjedinjenim Američkim Državama su dodatno uznemirili američku ali i svjetsku javnost, posebno jer se dešavaju po već uspostavljenoj matrici koju koriste desničarski ekstremisti.

Ono što je za svjetsku javnost donekle zbunjujuće je (ne)korištenje terminologije koja karakteriše ovakvu vrstu zločina. Naime, zločin u El Pasu u Teksasu je prvo okvalifikovan kao još jedna masovna pucnjava, ali vrlo brzo nakon pritiska stručne javnosti, zvanično je označen kao domaći terorizam.

Ovaj teroristički čin je obnovio rasprave o tome koja je primjerena terminologija, ali i kako se suprotstaviti domaćem terorizmu u SAD-u, mada postoji i dilema šta zapravo znači domaći terorizam.

Federalni istražni biro (FBI) je izrazio zabrinutost u smislu da bi nasilni ekstremisti u SAD-u mogli postati nadahnuti ovim i prethodnim napadima da se uključe u slična djela nasilja u budućnosti. Direktor FBI-a Christopher A. Wray je prošlog mjeseca, u obraćanju Odboru za pravosuđe Senata, izjavio da je većina slučajeva domaćeg terorizma, koje je istraživao FBI, motivisana bjelačkom supremacijom.

Bjelačka rasna dominacija

Zabrinjava pojava rasta trenda nasilja krajnje desnice u svijetu, pogotovo od 2015. godine u Evropi, što ilustruje i posljedni napad desničara na džamiju u Norveškoj, ali ipak postoje određene razlike između evropskog i američkog desničarskog ekstremizma i terorizma.

O tome dr. Zora Hesova, analitičarka i profesorica na Charles University u Pragu, kaže:

"U Evropi se razvio novi tip ekstremizma desnog krila, koji je drugačiji od američkog desnog ekstremizma, koji je uglavnom baziran na bjelačkoj rasnoj dominaciji. Dio takozvane Nove desnice usvojio je identitarno mišljenje koje nije utemeljeno na biološkom rasizmu, već na civilizacijskim stajalištima koja dopuštaju diskriminaciju na temelju 'kulture' i religije", smatra Hesova.

Javnost je postala svjesna stvarne prijetnje od desničarskog ekstremizma tek nakon povećane medijske pažnje i nakon uloženog truda stručnjaka koji su i od ranije upozoravali na opasnosti desnog ekstremizma. Nažalost, utjecaj desničarskih političara je također u porastu i u pojedinim evropskim državama desničari u potpunosti pod kontrolom drže sve društvene i političke tokove, ali i medije.

Takva klima po ocjeni stručnjaka, pogoduje širenju i prihvatanju nasilja desnice, koje je uvezano sa tradicionalnom politikom i na taj način ostvaruju veći utjecaj nego što su imali u prošlosti. Pored toga, došlo je i do globalnih zaokreta, te se iz svojih interesa pojavljuju novi državni faktori koji podržavaju desničarske opcije u Evropi. Više istraživačkih studija i analiza su pokazale da Rusija ostvaruje kontakte i u nekim slučajevima podržava desničarske političke partije diljem Evrope, kao i desničarske organizacije.

Uloga vjerskih lidera

Teroristički napadi desničara u SAD i Evropi, do sada se ne povezuju direktno sa vjerskom motivacijom, odnosno napadi nemaju nasilnu vjersku pozadinu, ali ipak ne isključuje se da je i taj elemenat zastupljen iako još nije poznato u kojoj mjeri takvi napadi utječu na međureligijske odnose.

"Čini se da nereligijsko nasilje ne utječe na međureligijske odnose, osim ako je vjerska pripadnost povezana s etnonacionalnom pripadnošću između sudionika u sukobu (na Balkanu ili u zapadnoj Evropi). U nekim situacijama ako je nasilje počinio napadač stranog muslimanskog porijekla, mogu se čuti komentari da je ono učinjeno protiv 'kršćanske evropske kulture'“, ocjenjuje Julliane Funk, istraživačica Helenske fondacije za evropsku i vanjsku politiku i urednica programa za Jugoistočnu Evropu.

S druge strane jasno je da vjerski lideri mogu puno pomoći u prevenciji svih obilka ekstremizma, pa tako i desničarskog, o čemu Funk kaže da je vidjela primjere vjerskih aktera koji se okupljaju kako bi podržali zajednice koje su pogođene ekstremističkim nasiljem. Funk nadalje dodaje:

"Često su vjerski akteri zajedno u solidarnosti, pa ako ništa drugo, imam dojam da se mogu poboljšati neki međureligijski odnosi prema desničarskom ekstremističkom nasilju, s kojim se ove zajednice ne poistovjećuju."

'Nasillje kao odbrana zapadne civilizacije'

Međutim, desni ekstremizam, kao i ostale negativne društvene pojave se mijenja i prilagođava historijskom i društvenom kontekstu, te iznalazi nove načine djelovanja i pozicioniranja u društvu. Istražujući takve pojave, Hesova kaže:

"Nova desnica postoji i raste od 80-ih godina. Ipak, posljednjih godina, identitarna grana prešla je na teoriju takozvane 'velike zamjene', što je dovelo do znatne radikalizacije. Ova teorija legitimira nasilje kao 'odbranu zapadne civilizacije', tako da od terorističkog napada koji je počinio Breivik i u posljednje vrijeme napada u Christchurchu možemo reći da se ta radikalna, a ponekad i nasilna grana ekstremizma desnog krila, dodatno radikalizira i izvozi se širom svijeta."

Evidentno je da teroristički napadi u Evropi ili Sjedinjenim Državama potiču slično djelovanje u drugim dijelovima svijeta i obrnuto, pri čemu određenu ulogu imaju i društveni mediji jer ekstremistima omogućavaju međusobnu komunikaciju ili se nadahnjuju međusobno, a inače teško da bi se uopće poznavali. To potvrđuju podaci iz istražnih radnji u posljednjim terorističkim napadima od strane desničara, te svi osumnjičeni napadači odgovaraju određenom profilu, uglavnom pojedincu koji je možda djelovao sam, ali koji je involviran u međunarodnu mrežu ekstremizma na internetu.

Prostor zapadnog Balkana, nije zaobiđen ni od jedne pojave koja je povezana sa ekstremizmom i nasiljem, pa tako ni od desničarskog ekstremizma. Čak su pojedini desničarski teroristi poput Breivika i Tarranta, pronašli inspiraciju u ratovima i zločinima na Balkanu. Po mnogim stručnjacima, desničarski ekstremizam može ugroziti mir na Balkanu, o čemu Funk kaže:

"Da, mislim da je desničarski ekstremizam prijetnja krhkom, prečesto 'negativnom miru' na Zapadnom Balkanu u onoj mjeri u kojoj je to i nasilan".

'Na Balkanu malo treba za mržnju'

O svom istraživačkom iskustvu na Balkanu, Funk dodaje:

"Nasilje je poznato iskustvo za većinu balkanskih društava i pojedinaca nakon nedavnih ratova i stoga je potencijalni okidač za traume i dubok strah od ponovnih previranja i patnji. Naprimjer, ljudi koje poznajem u Bosni i Hercegovini kažu da bi učinili sve da izbjegnu organizirano nasilje nakon rata."

Dostupnost oružja se uzima kao važan faktor koji omogućava masovne pucnjave u SAD, pa tako i terorističke napade, na prostoru zapadnog Balkana takođe je mnogo nelegalnog oružja i oružje je inače lako dostupno.

"Definitivno, dostupnost oružja i kultura posjedovanja oružja su faktor. Ali vidimo porast pojedinačnih napada i sa neprofesionalnim oružjem, čak i u srednjoj Evropi, koji mogu s vremenom biti i smrtonosni", mišljenja je Hesova.

Osjetljivost zapadnog Balkana na sve pojave koje mogu voditi u nasilje će biti i u budućnosti izražena, te ćemo svjedočiti novim izazovima.

"U polariziranom okruženju poput zapadnog Balkana, gdje su čak i mali neprijateljski komentari ispolitizirani, potrebno je vrlo malo da se pokrenu strah, mržnja, bijes i osveta, koji postoje ispod površine jer se smatra da mnoge nepravde nisu ispravljene", zaključuje Funk.

Izvor: Al Jazeera