Header

Kozlučki kontrasti

 

Slike iz Kozluka koje nas vračaju u prošlost.

Nekad je ova kuča u Kozluku bila puna života,radosti,dječije graje  i familijarne harmonije. Ovdje je nekad živjela veoma cijenjena familija Banjanović. Kozlučani,ljudi velikog poštenja i poštivanja.Sudbina je sve odvela svojim putevima i stazama.Stariji pomrli, mlađi se razišli diljem dunjaluka.

Nadam se  da če mi članovi ove familije,koju uzgred rečeno izuzetno cjenim i poštivam,  oprostiti  što sam ovu kuču uzeo za primjer.Namjera  mi je bila da se sjetimo, ne  samo ovih,veoma cjenjenih naših sugrađana, nego i onih  prošlih vremena.Vremena kada  smo svi bili u svakodnevnom i sve obuhvatnom kontaktu.

Ovakvih  kuča u Kozluku ima priličan broj  i sve nas podsječaju na  "stara dobra"vremena ,.naše  cjenjene sugrađane,djetinjstvo  i harmoniju  međusobnog   suživota svojstvenog  samo   nama kozlučanima.Do ove stare kuče je  niklo  novo prelijepo zdanje,mjesto    gdje se trenutno naj više okupljaju kozlučani.Za ove mlađe ,da spomenemo,da je na ovom mjestu(nova kuča) nekad bio medzlis u vremenu    kada se gradila nova  džamija, ona,  koju su   fašisti srušili 1992 godine!

Uz  samu staru kuču, živjela je i jedna od naj poznatijih i naj mirisnijih Lipa u Kozluku.Miris  te lipe  je  bio toliko  očaravajuči da ga ,ja,prilikom "odlaska" u tadašnji vakat,   osječam kao da je aktuelan.

Miris  te lipe je pratio naše  djedove,očeve.... sugrađane, ne  samo,   na putu   ka džamiji nego i  u namazu prilikom padanja na Sedždu Jedinom Gospodaru našem!

Danas,  u današnji vakat, praznina iz ovih starih  kuča  nas vrača  u lijepu prošlost  dok nas  novija  prazna   zdanja  ne umitno vračaju  u našu blisku i bolnu prošlost.Dane   progona i deportovanja sa naših vjekovnih ognjišta.Vrača nas  u jedan   od naj crnjih  povjesnih  perioda  života u Kozluku!Nekada su nam mahale bile pune    dječije   vriske,smijeha i igre a avlije  pune mirisa halve i vruče pogače podkuhane  sa našim izvorskim kiseljakom.Danas  su nam   dječija  igra i vriska , mirisi lipe i mirisi iz  kuhinja naših nena i majki po našim mahalama, samo u sječanju.

Nema više  nekadašnje  ,bezbrižne dječije  mahalske graje,  iz tada prepunih mahala.U današnji vakat naše Kozlučke mahale  su nažalost skoro  prazne,  bolno prazne.Naši potomci su rastjerani  diljem svijeta  i umjesto  u Jedreni,Potkraju,Luci i ostalim našim mahalama Kozlučkim, hrane i odgajaju svoja pokoljenja po mnogim svjetskim metropolama.U  tim metropolama nema ni  naše Kozlučke harmonije   a niti mirisa lipe pomješanog sa zadovoljstvom odrastanja na  rodnom ognjištu  i u svojoj Domovini.

Meni,takođe deportovanom iz našeg rodnog Kozluka ,naše BiH, ostade potreba da nešto zapišem o tim vremenima ne bil barem    tako  našao komad duševnog zadovoljstva!

Svako Vam dobro  dragi moji  sugrađani, ma gdje bili, ne dostajete  te mi, potpuno isto  kao i  dječija graja  iz naših mahala!

za kozlukonline;Rizvic R