Header

GODIŠNJICA AUSTRO-UGARSKE ANEKSIJE BiH

Oni su nam prvi ukinuli Bosanski jezik, a onda su Srbi agrarnom reformom oteli muslimansku zemlju.

Austrougarske vlasti 6. oktobra 1908. godine izdale su dekret kojim su Bosnu i Hercegovinu pripojile svojoj monarhiji.
Bio je to ustvari nastavak započetkog procesa još na Berlinskom kongresu 1878. godine, kada je dogovoreno da Bosna i Hercegovina ostane dio Osmanske imperije, ali je u praksi naša zemlja već od te godina bila pod okupacijom Austro-Ugarske monarhije.

Odluka o ankesiji donesena na Berlinskom kongresu

Država u državi

Posljedice aneksije Austro-Ugarske, prema riječima prof. dr. Envera Imamovića, osjete se i danas jer je, prema njegovom mišljenju, promjena vlasti poslije 419 godina vladavine Turaka bila prijeloman moment u historiji BiH.

– To je za mnoge, pogotovo muslimane, bio neočekivani trenutak smjene dvije kulture i civilizacije. Do tada su muslimani uživali određene privilegije kod sultana, ali se od 1878. godine, a potom od aneksije BiH, stvari u potpunosti mijenjaju – kaže prof. dr. Enver Imamović.

Bosna i Hercegovina je, prema tvrdnjama profesora Imamovića, u Osmanskoj imperiji bila tzv. država u državi. Poslije odluka donesenih na Berlinskom kongresu Austro-Ugarska je preuzela niz obaveza, prije svega na planu industrijalizacije zemlje. Međutim, navodi Imamović, pravoslavni i katolički građani BiH nakon Berlinskog kongresa počinju se distancirati od termina bosanski i kroz implementaciju zadataka iz nacionalnih projekata oni se sve češće izjašnjavaju kao Srbi i Hrvati.

– Niko živ, pa ni Turci i Austrougari, nisu vjerovali da će Bošnjaci/muslimani pružiti otpor. Austro-Ugarska je na BiH krenula sa 70.000 vojnika, a okupirali su je sa 300.000 vojnika. Srbi i Hrvati nakon okupacije BiH su bili na strani ili bliski Austro-Ugarskoj monarhiji, dok su se Bošnjaci/muslimani diferencirali od nove vlasti – kaže prof. Imamović.

Odluke austrougarskih vlasti išle su naruku tadašnjim velesilama. Preko pravoslavnih građana zagovarani su interesi Srbije, odnosno Rusije, a preko katoličkih građana interesi Hrvatske. Austro-Ugarska je bila svjesna istočne kulture kod stanovništva koje je zatekla, ali i feudalizma koji je bio ukorijenjen.

– Vlasnici zemlje, oko 80 posto, bili su muslimani. Austrougari su oprezno pristupili svim zadacima u BiH, ali nemojmo zaboraviti da su donijeli odluku o ukidanju bosanskog jezika i, recimo, uvođenju ćirilice po diktatu Rusije. U takvoj vrsti kapitulacije Bošnjaci/muslimani se nisu mogli snaći. Uslijedit će famozna Agrarna reforma kojom im je oduzimana zemlja. (Tu zemlju su dobili Srbi koji su bili kmetovi muslimanima tako što se zemlju koja se dijelila prvo su dobivali sudionici Srpskih ustanaka, pa ratni veterani, a tek onda ostali. I ta oteta zemlja im nikad nije vraćena-op.a.). Sve to dovelo je do masovnog iseljavanja. Oko 250.000 ljudi odlazi u Tursku, a baš u tim trenucima Aleksa Šantić objavljuje i svoju znamenitu pjesmu „Ostajte ovdje“. Austrougarske vlasti krile su podatke koliko je stanovništva napustilo zemlju – navodi naš sagovornik.

Bošnjaci/muslimani koji ostaju u Austro-Ugarskoj odlučuju se da djecu ne šalju u školu, a pogubljenje bošnjačko-muslimanske elite koje je naredio general Josip Filipović u Sarajevu te progon ljudi u logore, prema riječima našeg sagovornika, zadale su teške udarce jednom narodu čije se posljedice osjete i danas jer su Bošnjaci/muslimani ostali bez svog političkog oslonca i taj sveukupni nazadak će ih koštati u godinama i ratovima koji su dolazili.

Odšteta Turskoj

Aneksija BiH je formalno završena 1909. godine nakon što se Austro-Ugarska obavezala da će isplatiti novčanu odštetu Turskoj i osigurati muslimanima potpunu slobodu. Bosna i Hercegovina u sastavu Austro-Ugarske monarhije, kao južna provincija, ostaje sve do 1918. godine.

bh-vijesti.com(Avaz.ba)