Header

Pa rastjeraj maglu po Mostaru

Piše : Sead Omeragić

Sastanak Izetbegovića, Čovića, Ivanića, Kitarović i Vučića u Mostaru bio je bilateralan. Na jednoj strani Izetbegović, na drugoj svi ostali. Tako je bilo i sa rahmetli Alijom Izetbegovićem.

Zabilježio je to u memoarima Oven, ali su uočili i ostali međunarodni pregovarači. Na jednoj strani on, na drugoj Miliošević, Tuđman, Boban i Karadžić. Baš kao i ovaj put Bakir Izetbegović. Reklo bi se: Njih četiri, ja i babo sami.

 

Trilateralna su trojica iz BiH, jer su Čović i Ivanić redovno bilateralni prema vlastitoj domovini.   

 

Podjela na dvije strane je bila najvidljivija na onoj pres konferenciji. Izgledalo je kao da Srbija i Hrvatska i njihovi trabanti u BiH nemaju nikakvih problema. Sve lepršavo, nježno i skladno. Cirkus koji je priredio Čović na najvišem političkom nivou imao je samo jedan cilj: Poniziti državu kojoj je on predsjednik i Bošnjake napraviti usamljenim čuvarima Bosne i Hercegovine.   

 

Prije nekoliko dana mediji u Hrvata napisali su da njihovih sunarodnjaka nema u RS-u.

 

Sve što se piše o nestanku Hrvata iz RS-a samo je tužni odjek onoga što je javnosti Hrvatske nedavno skresao časni biskup Franjo Komarica, optuživši i aktuelnu politiku Zagreba za takvo stanje. Ali, još malo će se govoriti o etnički očišćenim Hrvatima u RS, a onda će se težište ponovo prebaciti na Federaciju, a mete staviti na Sarajevo i Bošnjake.  

 

Treba reći da je više od 250 hiljada Hrvata istjerano 1992. iz RS-a. Danas se u hrvatskim medijima spominje nestanak Hrvata, kao da su zagrijavani pa isparili, a ne protjerani uz brojne i masovne zločine. Hrvati odlaze sve više i iz Brčkog gdje su ostali u najtežim ratnim danima. To je definitivno čišćenje sa tzv. sjevernog koridora, iz Bosanske Posavine koju je Tuđman davno prodao  Miloševiću. Javno i otvoreno.   

 

Više od 740 hiljada Bošnjaka protjerano je iz svojih domova 1992. godine, uz strašne zločine, ubijanja, silovanja i konclogore. To je bila trećina bošnjačkog naroda prema popisu u BiH iz 1991. godine. Ta trećina prognanog naroda bit će u drugoj ili trećoj generaciji definitivno izgubljena.

 

Ko sad plače za odlaskom omladine nije trebao prestati plakati od 1992.

 

O kakvom je pomirenju pričao Čović tokom ovog skupa u Mostaru? On, Ivanić, Kitarović i Vučić trebaju da se pomire sa presudama Tribunala u Hagu. Oni su su podijelili ovu državu i napravili je nefunkcionalnom i nesigurnom. Sve nepravde su još žive.

 

Dakle, treba hitno uputiti Evropskom parlamentu zahtjev za uspostavljanje stava o presudama za genocid, udruženi zločinački poduhvat i za agresiju. To bi odredilo odnos prema putu BiH u Evropsku uniju, te eliminisalo zahtjeve Čovića i njegovih hrvatskih lobista za novim podjelama ove države.

 

Ali, već predugo bošnjačka politika ne spominje presude Tribunala u Hagu Mladiću za genocid i Prliću za UZP, iz novembra prošle godine. Zašto? Zašto imamo međunarodne presude, a nemamo odgovora na četiri godine divljanja po našoj BiH? 

 

Nap.ba