Header

Ko bi branio Bosnu i Hercegovinu?

Ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin je rekao da je, u okviru Vojnotehničkog sporazuma sa Rusijom, u toku druga faza remontovanja "migova".

Na pitanje novinara koliko je "lovaca" trenutno osposobljeno da leti, ministar je naveo da trenutno može da se računa na tri "miga 29" i tri "miga 21", kao i nekoliko "orlova".

Pored šest migova Vulin je objavio i da je Vojska Srbije prošle godine nabavila šest novih višenamjenskih helikoptera Mi-17. Nabavljeni su i moćni ruski raketni sistemi S-300, a neki kažu da je Srbiji dostavljen, čak i sistem S-400. Rusija kao donaciju šalje još 13 borbenih helikoptera za vojsku i policiju Srbije.

Evropska administracija u Briselu se javno ne oglašava na dolazak enormnog moćnog ruskog oružja uz Srbiju. Više niko ne govori o srbijanskom kršenju sankcija u kupovini aviona i helikoptera od Rusije. Službeno Sarajevo bi se moralo zamisliti nad ovom evropskom šutnjom.

Da li je prekršen vojni dio Dejtonskog sporazuma sa nabavkom migova, helikoptera i moćnih raketnih sistema? Prema Aneksu 1-B Sporazuma o regionalnoj stabilizaciji, posebno u članu četiri i pet “Mjerama o subregionalnom naoružanju” i “Sporazumu o regionalnoj kontroli naoružanja” navedeno je da je “potreban uravnotežen i stabilan nivo odbrambenih snaga”.

Vojni stručnjaci iz NATO-a su tokom konstrukcije vojnog dijela Dejtonskog ugovora bili mišljenja da je „uspostava stabilne vojne ravnoteže, temeljene na najnižoj razini naoružanja biti bitan element u sprečavanju ponovnog izbijanja sukoba“.

No, sam Vulin je rekao da Srbija odavno nije bila oružano moćnija nego što je sada.

Naravno, oni kao po dogovoru stvaraju napetosti za održanje nacionalnih tenzija na kojima funkcioniraju nacionalistički režimi. Već je tradicionalno da se te lažne napetosti okreću prema Bosni i Hercegovini za njihove zajedničke velikodržavne interese. Kako smo rekli, Bosna danas ima posla sa ideološki podudarnim i jednako radikalnim nasljednicima Tuđmana i Miloševića.

Hrvatska već mjesecima govori o kupovini borbenih aviona. Ponuda je najprije upućena SAD-u za kupovinu novih 12 aviona F-16. Od Amerikanaca se tražilo da spuste cijenu na 100 miliona dolara po lovcu, što je bilo previše. Hrvatski mediji pišu da su u igri ostali Švedska i Izrael. Švedska nudi svoje lake višenamjenske borbene avione tipa JAS-39 Gripen. Izrael nudi modernizovane, ali polovne F-16C Barak. Prema nekim izvorima i Švedska je tu navedena samo formalno, a jedini siguran hrvatski partner je Izrael.    

Da li je narušen regionalni balans u naoružanju, detaljno propisan u vojnom dijelu Dejtonskog sporazuma?

- Limiti nisu prekoračeni. Problem je sa nama u BiH. Ne možemo održati i ovo što imamo, a o nekoj modernizaciji da i ne govorimo - kaže za Patriju general Sifet Podžić, delegat Doma naroda PSBiH.

Već ranije je Podžić upozoravao na 300 miliona KM, koje su bile planirane u budžetu za kupovinu vojnih helikoptera i modernizaciju naružanja u Oružanim snagama BiH. Ta sredstva su odbijena od Fiskalnog vijeća u kojem su premijeri entiteta Željka Cvijanović i Fadil Novalić, te svi ministri finansija: državni Vjekoslav Bevanda, RS-a Zoran Tegeltija i Federacije Jelka Milićević.

Dakle, Bošnjaci nemaju svoje ljude u finansijama koje, od 1995. “ugroženi” Hrvati nikada nisu predali Bošnjacima, svojim partnerima u vlasti niti na jednom nivou. Zahvaljujući zajedničkoj strategiji Hrvata i Srba u vlasti BiH, regionalni debalans u oružju je sve veći, najviše zbog tih namjernih blokada. Srbija i Hrvatska više nisu, kako to Dejton izričito govori „na najnižoj razini naoružanja“, nego dobro naoružane zemlje.

Nismo čuli ni riječi zabrinutosti od OESC-a koji je garant vojnog dijela Dejtona. Konačno, šta po ovim pitanjima rade bošnjački predstavnici u vlasti? Šta rade oni sa kojima se savjetuje Bakir Izetbegović po pitanju odbrambene strategije? Zvanično, savjetuje ga Selmo Cikotić. Nezvanično, savjetuje se i sa Fikretom Prevljakom, Mirsadom Ćatićem i Naserom Orićem.

Dok se Oružane snage BiH u najmanju ruku raspadaju, Srbija i Hrvatska se naoružavaju. Imaju kompletnu vojnu hijerarhiju, koja funkcioniše bez problema.  

Kakvu strategiju, u ovim okolnostima, savjetnici nude Izetbegoviću? Ko bi branio Bosnu i Hercegovinu u slučaju ratnih sukoba? Nekad su ljudi goloruki jurišali, nošeni idejom očuvanja BiH i odbrane svojih porodica. Ljudi sada odlaze iz BiH, bolje reći bježe od nepravde i u potrazi za boljim životom i ne bi se, zasigurno niko od njih vratio da se bori za očuvanje BiH. Bošnjaci u vlasti godinama stvaraju mreže korupcije i socijalno se raslojavaju unutar sebe. Koji bi bili motivi da se ljudi bore za svoju domovinu? Ne samo Bošnjaci nego i drugi narodi u BiH. Previše je pitanja, a niti jedan odgovor.  

Čak i patriotizam od države traži pošten odnos.

 

 

Nap.ba